MLADA RUKOMETNA NADA SASVIM SLUČAJNO ZAVRŠILA U KOCKASTOM DRESU ‘U obitelji sam poput crne ovce, ali donio sam pravu odluku izabravši Hrvatsku’

1 month ago admin 0

U hrvatskom rukometu počeli su puhati neki novi vjetrovi, barem kad je u pitanju seniorska reprezentacija. Izbornik Červar ostao je za kormilom, ali mnogo se toga oko njega promijenilo. Zapravo je on sam to inicirao. Dobio je nove pomoćnike, pomladio sastav, kapetan Vori se preselio na novu funkciju, konačno zbogom rekli su Kopljar, Gojun, Alilović i Čupić, prije njih i Denis Buntić. U godinama koje se pred nama vodit će nas neke već provjerene snage, ali i novi klinci.

Jedan od njih je i 20-godišnji desni vanjski Ivan Martinović. Za nacionalnu vrstu već je igrao važnu ulogu na kadetskim prvenstvima, a od sljedeće sezone gledat ćemo ga u redovima bundesligaša Gummersbacha, koji ga je za sebe vezao u sljedeće tri sezone.

Na domaćoj sceni ga nismo imali prilike vidjeti. Nekonvencionalan je bio put ovog iznimno talentiranog ljevaka rođenog u Beču, koji je cijelu karijeru proveo u najjačem razredu austrijskog rukometa u redovima Fiversa, za koji je debitirao sa samo 15 godina. Tu igra i njegov brat Marin, koji je odlučio nastupati za Austriju.

Ivan je sasvim slučajno završio u kockastom dresu.

– Moji su roditelji iz BiH, a ja sam rođen u Austriji. Za razliku od brata, u početku nisam bio toliko talentiran kao on, koji je dobivao pozive i za austrijsku reprezentaciju. Jednog ljeta odlučio sam otići na kamp u Zadru i tamo me zamijetio trener Hrvoje Privšek, koji je odmah nazvao tadašnjeg kadetskog izbornika Panzu – otkrio je Ivan.

– Nedugo nakon toga počeo sam igrati za kadetsku reprezentaciju, nastupio sam na prvenstvu za ‘96. godište i tako je sve krenulo.

Talent koji su vidjeli Privšek i Panza izašao je na vidjelo u vrlo kratkom roku. Martinović je na kadetskom EP-u 2016, kojemu smo bili domaćini, proglašen za najboljeg desnog vanjskog, a ista titula pripala mu je prošle godine na SP-u u Gruziji, gdje je Hrvatska završila na četvrtom mjestu.

Ivan će ove godine nastupiti na EP-u juniora u Celju, vodit će ga novi izbornik Zdravko Zovko, koji je zamijenio Panzu. Skupina s Poljskom i Rusijom je iznimno zahtjevna, a najteži protivnik bit će Španjolska, koja je male Kauboje porazila u poluzavršnici prošlog SP-a.

– Očekujem osvajanje zlata u Celju. Naravno, dobili smo iznimno jaku skupinu na čelu sa Španjolcima, ali vjerujem da ćemo napokon biti kompletni. Prije dvije godine smo na domaćem terenu bili u punom sastavu i došli smo do srebra, ali prošle godine bez ozlijeđenog Jaganjca i bez adekvatne zamjene na desnom vanjskom jednostavno nije išlo. Vjerujemo u sebe, imamo dobru ekipu i nadam se odličnom rezultatu.

Osim Halila Jaganjca, odnedavno seniorskog reprezentativca, juniori su i zagrebaši Tin Lučin i Josip Vekić, koji će igraču Fiversa biti konkurencija na desnom vanjskom.

– Drago mi je zbog Halila. Pratim njegove igre, zaslužio je poziv u seniorsku reprezentaciju i mislim da je napravio vrhunski potez odlaskom na posudbu u Metalurg. U odličnoj je formi. Vidim da i Tin Lučin nastupa u dresu Zagreba, igrao je Ligu prvaka i mislim da je pred reprezentacijom vrhunska budućnost.

Seniori su nedavno na EP-u osvojili peto mjesto.

– Mislim da možemo biti zadovoljni petim mjestom. Naravno da navijači žale za propuštenom prilikom na domaćem terenu, ali konkurencija je stvarno bila jaka. Opet su nas glave došli ti Francuzi kao i mnogo puta ranije. Ništa drukčije, na žalost, nije ni u našoj konkurenciji, mladi Tricolori aktualni su europski i svjetski prvaci.

Martinovića ćemo od sljedeće sezone gledati u Gummersbachu, jednom od najvećih njemačkih klubova, koji je osvojio 12 bundesligaških naslova, pet domaćih kupova, pet Kupova prvaka i dva Kupa EHF, u kojem su velik trag ostavili Goran Šprem, Vedran Zrnić, Drago Vuković i vratar Vjenceslav Somić. S klupe su klub iz Schwalbe Arene vodili Sead Hasanefendić i Velimir Kljaić.

– Bila je to teška odluka. Na stolu sam imao nekoliko ponuda, ali odlučio sam se za Gummersbach jer je odlično mjesto za razvoj mladog igrača. U posljednjim sezonama nisu bili u borbi za vrh, ali vjerujem da će se i to u bližoj budućnosti promijeniti. Bundesliga je veliko tržište, najpraćenija je liga na svijetu, tu ću biti i na oku izborniku Červaru.

Na oku izborniku, ali i široj rukometnoj javnosti do sada nije bio zbog neatraktivne Austrijske lige, ali uspjesima reprezentacije, ali i rađanjem mladih talenata Austrija je skrenula na sebe pozornost u svijetu rukometa.

– Rukomet je u Austriji u posljednjih deset godina jako napredovao. Puno se ulaže, ljudi ga prate i s vremenom je i reprezentacija počela postizati rezultate. Imaju vrhunskog Bylika, koji nastupa za Kiel, tu je Pilipović, koji brani za Nexe, a dovoljno je kazati da će im od ljeta trener golmana u reprezentaciji biti legendarni Šveđanin Mattias Andersson.

Martinović je “crna ovca” u obitelji. Brat i dvije sestre odlučili su se za Austriju, šale li se u obitelji na njegov račun?

– Među nama uvijek ima zezancije, ali znam da sam donio pravu odluku kada sam se odlučio za Hrvatsku. Cijela obitelj me podržava, roditelji su uvijek bili uz mene, pa i kada sam rekao da ću igrati za Hrvatsku. Želja mi je u budućnosti nastupati za seniorsku reprezentaciju – zaključio je Ivan.

OSOBNI KARTON: IVAN MARTINOVIĆ

Datum i mjesto rođenja: 6. siječnja 1998. u Beču
Pozicija: desni vanjski
Visina: 191 centimetar
Broj na dresu: 5
Klub: Fivers Margareten
Klupski uspjesi: austrijski prvak (2016), osvajač austrijskog kupa (2015, 2016, 2017)
Reprezentativni uspjesi: srebro na kadetskom EP-u u Hrvatskoj 2016.
Individualni trofeji: otkriće godine u austrijskom prvenstvu 2017. godine, najbolji desni vanjski EP-a i SP-a kadeta u Hrvatskoj i Gruziji