Reprezentacija

Sijer je rukopis završavao u bolnici, uz pomoć supruge, a svi su se do kraja nadali da će se oporaviti: ”

Odlazak Milana Sijerkovića, legendarnog meteorologa i prognostičara koji je proteklih 50 godina, od 1968. godine, na radiju, u tisku i na televiziji vremensku prognozu predstavljao na svoj jedinstven način jučer je rastužio cijelu Hrvatsku. Generacijama koje su pratile njegov nenametljiv stil analiziranja vremenskih zbivanja kroz pučka predanja i saznanja nije promaknulo da je Sijer, kako su ga zvali prijatelji, uz svoj redovni posao imao i poslanje da kroz knjige približi vrijeme ljudima.Objavio je tako Sijer četiri dječje slikovnice – “Čudesan svijet oblaka”, “Mala meteorološka početnica”, “Čarolije snježne pahulje”, “Priče iz meteorološke škrinjice” – u kojima je najmlađima pojašnjavao što se to događa kada ti ni roditelji ne znaju reći vozi li to sveti Ilija kola po oblacima ili se oni samo sudaraju. Iz znanstvenog iskustva, često na poziv prijatelja koje je susretao, napisao je 18 stručno-popularnih knjiga za odrasle.

“Hrvatski vremenari”, “Pučko vremenoslovlje”, “Bura goropadnica”, “Vrijeme i klima gora i planina”, “Koprivnica – uzbudljiva vremenska pozornica”, “Požega – klima s okusom vina”, “Senj – Sunce grije, bura vije”, “Istarska meteorološka škrinjica”, “Karlovac – vrijeme živahno, podneblje dražesno”, “Slavonski meteorološki bećarac”, “Kad laste nisko lete…”, “Hrvatski vremenoslovci”, “Pazin između jutarnje mrzline i podnevne vrućine”, “Turopoljska meteorološka razglednica”, “Kutjevačko vinorodno podneblje”, “Vrijeme nemirno, klima rasklimana”, “Novaljski štajuni – vjetrovi, bonace i ragani”, Mljet – suncem obasjan, vjetrom okupan”.

Pučke poslovice
U svakoj od tih knjiga Sijer je napravio temeljitu analizu klimatoloških prilika i približio čitateljima vremenske turbulencije koje se kod njih događaju kroz njihove pučke poslovice ili izreke. Primijetili su to i na Kvarneru i Rijeci kada su mu ponudili da napravi knjigu za njihovo područje puno bure, nemirna mora, kiše i klimatskih fenomena.

Dragan Ogurlić, novinar, pisac i direktor Izdavačke kuće naklada Val, odlučio se za suradnju sa Sijerom jer je u knjizi na popularan i razumljiv htio dobiti odgovore na pitanja; zašto je na Kvarneru toliko kiše, zašto toliko bure, kada dolazi do nevere, zašto trpimo nagle promjene vremena, što o tome zbori pučka meteorologija…

Radni i konačni naslov knjige je “O vremenu i klimi Rijeke i Kvarnera”.

– Najprije sam pokušao dogovoriti pisanje knjige s riječkom ekipom meteorologa, no vrlo sam brzo stekao dojam da takvu knjigu neću skoro dočekati. Sa starim Sijerom sve je bilo puno jednostavnije. On je naprosto odmah bio spreman započeti raditi, a dogovor je pao već na prvoj kavi u njegovu Trnskom u veljači ove godine. Tada je Sijer još uvijek aktivan i u svojoj 83. godini objašnjavao vrijeme četvrtkom na Novoj TV.

Pokazao se pristupačniji i jednostavniji od mnogih s kojima sam nešto pokušavao dogovoriti i gdje bi sve ostalo na lijepim riječima. Glavnina rukopisa bila je već gotova početkom ljeta – priča nam Ogurlić. Knjiga se polako pripremala za tisak sve dok Sijer nije krajem kolovoza završio u bolnici. Iz bolnice je uz pomoć supruge poslao preostali manji dio rukopisa.

Operacija srca
– Bili smo u kontaktu sve do njegove teže operacije na srcu početkom rujna i zapravo smo otada svi čekali na njegov oporavak. Neopisivo mi je žao što nije dočekao objavljivanje svoje posljednje knjige “O vremenu i klimi Rijeke i Kvarnera”. Mislim da bi bio zadovoljan izgledom knjige. Proveli smo “referendum” za naslovnicu putem društvenih mreža, a u knjizi je našlo mjesta čak 14-ero fotoreportera – hvatača vremena, koje smo putem natječaja angažirali tražeći ilustracije za brojne opise u knjizi. Sve nas je ponovno zainteresirao za vrijeme i okupio oko iste platforme, taj dragi čovjek – ističe Ogurlić.

U pogovoru knjizi u kojoj Dunja Mazzocco Drvar govori o svojem profesionalnom uzoru kao o “maštovitom meteorologu”, među ostalim, piše: “Uz knjigu posvećenu Senju i njegovu trejdmarku ‘Senj – sunce sije, bura vije’, u ovoj se nalazi najopsežnija pripovijest o burama Hrvatskoga primorja, pa i cijele naše obale”. Zanimljiva je analiza koju nekoliko puta spominje, kolege Masatoshija M. Yoshina iz Japana, koja je svakako jedna od najboljih stranih analiza bure. Sijerković opisuje metodologiju i rezultate radova u kojima se pokazuje utjecaj bure na nagnutost raslinja u našem priobalju.

Anegdota koja se još dandanas prepričava na hodnicima Zavoda kaže da su te vrijedne studije nastale kao posljedica izostanka očekivanih bura. Naime, kad su kolege iz Zemlje Izlazećeg Sunca (i vjetra “oroshi”, po naravi sličnog buri) odlučile doći u Hrvatsku, birali su period u kojem su bure najčešće i najsnažnije i za to odabrali hladni dio godine, počevši sa studenim.

Baš tada, te 1972. na 1973., vrijeme se poigralo s njihovim sudbinama i prave bure nisu mogli dočekati. Kako bi opravdali svoj dolazak i iskoristili dobiveni budžet, snalažljivi znanstvenici odlučili su proučavati pojavnosti koje su zatekli na terenu kao posljedice života na buri. I napravili sjajne studije.

Takav je bio Sijer, znao je i bez bure pokazati Japancima kakve su njezine posljedice.

KOLEGE SE OPRAŠTAJU OD OMILJENOG MENTORA

Zoran Vakula

Legenda će živjeti još desetljećima

Kakva godina!? Rekordna! Ne samo po temperaturi zraka u mnogim dijelovima Lijepe naše, nego i po odlascima velikana. I meteoroloških. Ni šest mjeseci od dr. sc. Vesne Jurčec – prve meteorologinje HTV-a, napustio nas je i mr. sc. Milan Sijerković, od većine zvan i znan i kao Sijer. Za mnoge i “profesor”. Šef. Meteo – legenda! Na žalost, nije dočekao objavljivanje i svoje najnovije knjige “O vremenu i klimi Rijeke i Kvarnera”. Ali ona, kao i mnogobrojni drugi tekstovi – čitat će se još godinama, desetljećima… Legenda živi… ni Sijer, ni mi – njegovi nasljednici, unatoč silnim tehnološkim inovacijama – nismo dokučili sve tajne vremena i vremenske prognoze. A teško i da ćemo ikada u potpunosti… Uostalom, nije li često govorio jednu od narodnih mudrosti koje je zabilježio: “Najveća je pamet vrime znat’”!?

Ivan Čačić

Među nama je širio duh zajedništva

Rekao bih da je, prije svega, širio pozitivan duh nama mladim prognostičarima i omogućio nam da se razvijamo i širimo našu službu i izvan granica naše zemlje, ne samo prognostičarsku, već čitav Državni hidrometeorološki zavod. Isto tako, učio nas je kako da složenu informaciju jednostavno prenesemo naciji. Zapravo, među svima nama, u ono doba kad sam postao mladi prognostičar u DHMZ-u s Milanom Sijerkovićem kao šefom, bio je prisutan duh zajedništva i timskog rada kroz koji je svatko od nas razvijao vlastitu individualnost.

Ankica Stojanović

Nikad nije povisio ton, poseban čovjek

Ankica Stojanović, danas prognostičarka u mirovini, s Milanom Sijerkovićem radila je dugih 25 godina.

– Bio je uistinu dobri duh Zavoda, poseban čovjek koji nikada nije povisio ton, a uvijek svima bio na raspolaganju. Da njega nije bilo, meteorologija bi bila mnogo manje eksponirana i popularna, manje bi se o njoj znalo jer znao ju je približiti ljudima. A nije bio poznat samo po svojim narodnim poslovicama, nego i po svojem veselom duhu, humoru, posebno među kolegama. Obožavao je kolače pa kada sam jednom prilikom ja sam u Zavod donijela slane delicije, samo je ustvrdio: “Ankice, ako nemaš novca za šećer, samo reci, mi ćemo ga skupiti” – prisjetila se svojeg šefa Stojanović s kojim se i nakon što je otišao u mirovinu gotovo redovno čula i vidjela. Sijerković bi jednom do dva puta tjedno navraćao i dalje u Zavod, a kada se ponovno aktivirao na malim ekranima radeći prognozu za Novu TV, svoje je kolege i dalje zvao zbog konzultacija.

Dunja Mazzocco Drvar

Zbogom, učitelju, hvala na pomoći

“Prije mjesec dana napisala sam pogovor za novu Sijerovu knjigu. Nisam znala da će biti i posljednja. Zbogom, učitelju, obećajem Ti da će Tvoje nasljeđe nastaviti živjeti”, stoji u prekrasnoj objavi Dunje Mazzocco Drvar koju je objavila na svojem Facebook profilu. Prognostičarka RTL-a stavila je i izvadak iz spomenutog pogovora jer iako nije dugo radila sa Sijerkovićem, bila je često u kontaktu s njim. Prvo je vrijeme bila pripravnica, a potom je ubrzo Sijerković otišao u mirovinu, a na to upražnjeno radno mjesto (ne i poziciju) stigla je Mazzocco Drvar.

– Bio je srdačan, drag, dobar prema nama. I uvijek smo ga mi mlađi mogli nazvati za savjet, mišljenje, a on bi se uvijek javljao. Nismo smjeli zvati samo za vrijeme njegova popodnevnog odmora od sat-dva, koji je on nazivao “mala noć”, a mi u Zavodu “Sijerova mala noć”. I kada sam pisala pogovor za njegovu knjigu, znala sam da je teško bolestan, no nadala sam se da će se izvući, kao što se i prije toga izvukao. I da mu ovo neće biti posljednja knjiga. No na dan kada mu je “O vremenu i klimi Rijeke i Kvarnera” otišla u tiska, napustio nas je Milan Sijerković – rekla je Dunja Mazzocco Drvar.

Dražen Kaučić

Nisam ga vidio ljutog i nikad nije psovao

Dvadeset je godina Dražen Kaučić radio s Milanom Sijerkovićem. Obojica su bili pomoćnici ravnatelja, tadašnjeg ravnatelja, znamenitog meteorologa Tomislava Vučetića. Sijerković je vodio sinoptiku, Kaučić agrometeorologiju.

– Milan Sijerković bio je strašno skromna osoba, čovjek koji je jako volio prenositi svoje znanje mladima, u detalje mlađi kolegama iz struke, a na popularan način onima koji to nisu bili. Bio je izuzetno simpatičan i uvijek smiren, nasmijan. Iskreno ne pamtim da sam ga ikada vidio ljutitog, a kamoli od njega čuo neku psovku, ružnu riječ koju svi znamo izgovoriti u afektu. Zato smo ga svi i voljeli – rekao je Dražen Kaučić. (Tina Premec, Marija Lokas)

EKSKLUZIVNI ULOMAK
Milan Sijerković o prosincu, poglavlje Godišnji meteorološki kalendar, iz knjige “O vremenu i klimi Rijeke i Kvarnera”; u tisku
PROSINAC – RANA ZIMA: Do Božića med; od Božića led!
Prosinac je dvanaesti, zadnji mjesec u godini, a prvi zimski; ima 31 dan. Po svojim klimatskim obilježjima prosinac je u hrvatskom podneblju mjesec „rane zime“.

Prosinac je u našem podneblju oblačan, vlažan, kišovit, hladan i vjetrovit mjesec. Doista, u njemu je prisutno mnogo klimatskih obilježja koja se prema općem dojmu smatraju neugodnim i nepoželjnim. Zbog astronomskih i meteoroloških razloga prosinac bi se ugođajno mogao smatrati ponajružnijim mjesecom u godini. Tome uvelike pridonosi i izgled krajolika u kojemu, u biljnom svijetu ponajvećma, prevladavaju oskudica i pustoš. To što ga mnogi s nestrpljenjem i veseljem očekuju povezano je s čašćenjem Božića, pripremama za obilježavanje dana rođenja Božjeg sina (jutarnje mise „zornice“; Sveta Luca- drvarica!; Sveti Toma, goni prasce doma!) i uobičajenim darivanjem što su svakome draga. a posebice djeci. U ranozimskom prosincu vrijeme još nosi brojna obilježja kasne jeseni, ali se zamjećuju i prvi znakovi prisutnosti zime, najhladnijeg godišnjeg doba.

Podrijetlo naziva toga mjeseca nije posve jasno, premda prevladava mišljenje da je povezano s vremenom i klimom. Zbog česte prisutnosti oblaka, a u kopnenom području i magle, sunčanog vremena je malo, pa sunce tek nakratko zasja (prosine) probijajući se kroz oblak ili između oblaka. Od glagola prosinuti (što može upozoravati i na kratkotrajno ukazivanje modrine neba), eto naziva prosinac. Na Jadranu je stoljećima bio u uporabi naziv decembar (ili njegove inačice), koji potječe od naziva mjeseca december u starom rimskom kalendaru, što je povezano s latinskim nazivom decem (deset), jer je stara rimska godina počinjala s ožujkom, a prosinac je u njoj bio zadnji, deseti, mjesec.

Prosinac se najrazvidnije prepoznaje prema najkraćim danima u godini i najnižem smještaju podnevnog Sunca na nebu iznad obzora. Takve astronomske okolnosti utječu na trajanje insolacije i količinu zračenja koje dospijeva do Zemljine površine, a time i na temperaturu tla i prizemnih slojeva zraka.

Osunčavanje je u Rijeci u prosincu prosječno 3,1 sata dnevno, što je najmanje u godini. Dogodi se i desetak dana uzastopce bez tračka sunca, a onda se zamijeti jedan posvema (ili zamalo posve) vedar dan, a kadšto začudo i nekoliko njih.

U prosincu su ciklone još razmjerno česte, premda su malobrojnije i neučinkovitije nego u studenom. Zanimljivo je da su i anticiklone rjeđe. Zbog toga što se na europskom kopnu, koje se ohladnjuje, sve češće razvijaju i održavaju anticiklone, ciklonske staze na Jadranu i u Sredozemlju premještaju se južnije. Na sjevernom Jadranu razmjerno su česta vremenska stanja u kojima se to područje često nalazi na granici utjecaja sjevernije kopnene anticiklone i južnije sredozemne depresije. Na višu temperaturu u prosincu nego u siječnju utječe i to što je more u prosincu još razmjerno toplo. To povisuje i temperaturu zračnih masa koje dopremaju sredozemne ciklone s juga.

U okolnostima kad se Hrvatska nalazi na granici utjecaja kopnenih anticiklona i sredozemnih ciklona prevladava vlažno, oblačno i „mokro“ vrijeme, pri čemu jednom ima prevagu toplina koju donesu ciklone s juga, a drugi put hladnoća iz sjevernijih anticiklona.

Prosječna količina oborine u prosincu u Rijeci iznosi 140 mm, što je zamjetno manje nego u studenom, i posljedica je premještanja kišonosnih sredozemnih ciklona južnijim stazama. Unatoč tome, dosad najveća prosinačka količina oborine je razmjerno velika i iznosi 456 mm, pa je druga u redoslijedu najvećih mjesečnih iznosa. Kiša pada prosječno svaki treći dan, pa je kišobran često u uporabi.

Sretna je okolnost što je oborina uglavnom mala ili umjerena, a samo tri puta u mjesecu u 24 sata padne 20 mm ili veća količina, premda treba istaknuti da je posebice obilna kišnica (50 mm ili veća) rijetkost i zamijeti se prosječno jedanput u dvije godine. Ipak, najveća dnevna količina oborine iznosi znatnih111 mm, koliko je izmjereno 7. prosinca 2010., čemu se, s obzirom na učinke u gradskoj svakodnevici, zasigurno nitko nije razveselio.

S obzirom na nisku razinu temperature, nije iznenađenje kad se koji put umjesto padanja kišnih kapi zamijeti lepršanje snježnih pahulja. To se događa rijetko, u prosjeku jedva jedanput u mjesecu. Na području Kvarnera prosinački je snijeg najčešći u Senju (prosječno dva dana), a najrjeđi u Malom Lošinju. Naravno, broj dana sa snježnim pokrivačem još je manji (2 dana u deset godina), pa snijeg za dječju zabavu očito nije prikladan (možda da se nariše u školskoj bilježnici?), a nasreću još manje kao nešto što može uzrokovati štetu ili neku ozbiljnu nevolju. No, jedanput mu je visina bila 5 cm. Je li tko vidio toliko malog snjegovića?

Inače, prosinac je prilično vjetrovit mjesec, jedan od najvjetrovitijih u godini. Pritom je prevaga bure nad drugim vjetrovima (pa i jugom, koje se u studenom malo osililo) zamjetna.

Prosinački kalendar vremena i klimatskih obilježja prilično je sadržajan i prepoznatljiv.

U prvim danima vrijeme je obično hladno s burom te djelomice sunčano. Takvo, razmjerno lijepo, ranozimsko vrijeme nastupa nakon pogoršanja izazvanog prodorom hladnog zraka potkraj studenog i na početku prosinca, uz prisutnost anticiklone.

Nakon toga bura prestaje i postupno zatopljava, jer se približava nova, prva prosinačka ciklona. Malo ojuži i oko sredine prvog desetodnevlja padne kiša, često uz pratnju nevere. To se događa oko blagdana Svetog Nikole, zaštitnika ribara i pomoraca, ali ga se najradije sjećaju djeca jer im obredno donosi darove. Zatim zahladni, gdjekad s burom, a bude li dječje sreće može se zamijetiti i pokoja snježna pahulja.

Na sjevernom Jadranu pogoršanje vremena u drugome dijelu prve prosinačke trećine u pučkoj se meteorologiji obično dovodi u vezu sa spomendanom sv. Šimuna (Šime), 8. prosinca. Nevrijeme, koje se obično pridjeljuju jugu, može biti toliko jako da vjetar i valovi kidaju jedra ili razbijaju drveno kormilo (timun) na brodu, kako ističe izreka s otoka Krka: Sveti Šimun raskida jadra i razbije timun! Ili, pak, sa zahladnjenjem donese i neočekivani snijeg: Sveti Šime, snigom šine!

U drugoj prosinačkoj trećini zamjećuje se usporeno zahladnjenje, koje je oko tri puta manje nego što bi trebalo biti prema hodu srednje mjesečne temperature. To znači da zemaljski klimatski čimbenici kvare posao astronomskim, te unose nered. Kako to čine? U istome je razdoblju desetodnevni srednjak tlaka manji nego u druge dvije trećine mjeseca. To je posljedica utjecaja ciklona, zbog čega se povećava čestoća tipova vremena tzv. oborinskog režima. Ujedno, ciklonski vjetrovi potiču i pritjecanje toplijeg zraka s juga. Prva je takva promjena prisutna već početkom te trećine mjeseca, ali je svakako zanimljivija ona u četvrtom petodnevlju, koje je toplije od prethodnoga. Srednja dnevna temperatura 18. prosinca viša je nego u ijednom drugom prosinačkom danu od 2. prosinca do svršetka mjeseca.

Nakon toga razdoblja neuobičajene i neprilične topline, koje završava kišom i zahladnjenjem s burom, početkom zadnje prosinačke trećine zavlada anticiklonsko, malo hladnije vrijeme. No, ni to svršetak promjenjiva vremena.

Pozornost plijeni novo zatopljenje u zadnjih 5-6 prosinačkih dana, koji to razdoblje čini toplijim od prethodnog petodnevlja, a doseže svoj vrhunac 29. prosinca. To je zatopljenje povezano s pritjecanjem toplijeg zraka s juga u sklopu ciklonske aktivnosti. Poznato je i šire, a pod nazivom „božićne“ i „novogodišnje ciklone“. Katkad su prisutne čak dvije ciklone, prva oko Božića, a druga uoči Nove godine.

Nakon toga, potkraj godine, zahladnjuje i time kao da se najavljuje nastup prave zime u siječnju.

Dijelom zbog takva tijeka prosječnoga vremena, a djelomice i zbog toga što se u puku Božić poistovjećuje s početkom zime (naposljetku kalendarski je blizu trenutku zimskog suncostaja), puk povezuje Božić i mijenu vremenskog ugođaja. Po njemu Božić je klimatska razdjelnica, pa tek od Božića nastupa zbiljska zima s hladnoćom, snijegom i burom.

Na to upozoravaju izreke koje, premda gdjegdje mjesno oblikovane, kolaju Kvarnerom. To su: Do Božića jugo i daž, po Božiću zima i mraz!; Do Božića med, od Božića snijeg i led!

Smatra se da hladno, zimsko vrijeme o Božiću, otvara put lijepome proljeću, ali i „urednim“ drugim godišnjim dobima što će slijediti. Nasuprot tome, pretopao Božić, najavljuje hladan Uskrs i cijelo proljeće. Na otoku Krku kola izreka: Ko je Božić gizdavac, Vazan je stiskavac!





Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*
*